KAPADOKIJA: ČUDNOVATA ZEMLJA OD ŠARENE STIJENE
U srcu Anatolije u Turskoj leži istorijski krajolik koji oduševljava putnike već stotinama i hiljadama godina – Kapadokija, na površini prepuna neobičnih oblika stijena, tornjeva i vrhova koji strše u nebo, a ispod, prepuna veličanstvenih i zagonetnih podzemnih gradova.
Putnici koji su nekada prolazili ovom regijom opisivali su je kao “Čudnovatu zemlju od šarene stijene”, “Zemlju 20.000 piramida” ili “Mjesečev krajolik”.
Kapadokija je dobila ime po iranskom narodu Kapadočanima. Prvi put je spomenuta u 6. stoljeću pne u velikim trojezičnim natpisima dvojice perzijskih vladara, Darija Velikog i Kserksa I. U natpisima se spominje kao Katpatuka, što na je perzijskom značilo “zemlja lijepih konja”.
Prije nego što je postala perzijska satrapija (pokrajina), Kapadokija kao da nije postojala na Zemlji. O njoj ne postoje nikakvi zapisi, crteži, pa čak ni legende. Tek su moderna naučna istraživanja otkrila kako i kada su se ovi ‘zagonetni krajolici’ formirali.
Sve je počelo prije 8 – 10 miliona godina kada su aktivni vulkani, a posebno Erciyas Dagija, počeli izbacivati užarene oblake pepela i lave koji su se taložili u bezbroj slojeva na tlu Kapadokije. Ovisno o sastojcima slojeva, svaki je imao drugačiji stepen otpornosti na eroziju.
Nakon što su se vulkani smirili, kiša i vjetar su počeli oblikovati Kapadokiju i pretvarati je u krajolik koji vidimo danas.
Pošto su stijene bile relativno mekane i obradive, regiju su naselili ljudi koji su ih oblikovali jednostavnim oruđem praveći od njih kuće i mjesta za religijske obrede. I samo tlo je bilo plodno, tako da je regija uskoro postala prepuna ljudskih naselja od kojih je daleko najpoznatije Göreme – grad isklesan u šupljinama neobičnih stijena oko kojih se nalaze očuvana podzemna naselja iz 4. stoljeća, ali i crkve i samostani iz bizantskog doba.
Tokom stoljeća ovdje su nastali i mnogobrojni podzemni gradovi, od kojih je najveći Derinkuyu – podzemni grad u kojem je moglo stanovati čak 20.000 stanovnika!
