5 ZANIMLJIVIH ČINJENICA O LISICAMA
Lisica (Vulpini) je je naziv mnogih životinja iz porodice pasa koje su uz čovjeka najrašireniji kopneni sisari na svijetu. Uprkos tome, o lisicama većina ljudi i dalje zna jako malo, što je možda i razlog zašto smo ih kroz istoriju progonili i lovili, kako zbog krzna, tako i zbog straha od njih. No, ako ih malo bolje upoznamo možemo se uvjeriti da su ova prekrasna bića drugačija od onoga što smo kao mali učili o njima. One su brižni roditelji, razigrane i često prijateljski nastrojene životinje.
5. Lisice su brižni roditelji
Lisice se reprodukuju jednom godišnje, a ženka okoti od jednog do 11 štenaca (prosjek je šest), koji su rođeni slijepi i ne otvaraju oči sve do devetog dana nakon rođenja. Tokom tog vremena ostaju u brlogu sa ženkom koja ih ne ispušta iz vida, dok mužjak donosi hranu. Oni žive sa svojim roditeljima sve dok ne napune sedam mjeseci.
Lisica štiti svoje štence s iznenađujućom odanosti, a to potvrđuje i jedan primjer koji se nedavno desio u Engleskoj. Naime, jedno štene lisice je uhvaćeno u zamku i bilo zarobljeno čak 2 sedmice, ali je preživjelo jer mu je majka svaki dan donosila hranu.
4. Vole da se igraju
Lisice vole da se igraju. Igraju se međusobno, ali i sa drugim životinjama. Jedna od omiljenih igračaka su im loptice, ali pošto je u divljini teško pronaći savršenu lopticu, lisice će često ukrasti jednu sa golf igrališta.
Jedna lisica je nedavno u Švicarskoj postala opsjednuta krađom loptica da je čak ni igrači nisu mogli prestrašiti. U drugom slučaju lisica je svaku noć krala kugle za boćanje jednog Francuza, a toliko se voljela igrati s njima da je uvijek ignorisala obližnji kokošinjac.
3. Lisice vole da se druže sa drugim životinjama
Lisice su prirodno znatiželjne životinje. Kao takve, one povremeno prilaze drugim životinjama, čak i onima koje bi u određenim okolnostima mogle biti njihov neprijatelj. Poznati su brojni slučajevi lisica koje su se sprijateljile sa psima ili mačkama, a često je lisica bila ta koja je prišla drugoj životinji.
Nedavno istraživanje je pokazalo da su jedna od prvih životinjskih vrsta s kojima su se lisice sprijateljile bili upravo ljudi. U sjevernom Jordanu je pronađeno 16.500 godina staro groblje u kojem su pronađeni ostaci odraslog muškarca (čovjeka) i njegove pratilje lisice. S obzirom da je grob stariji za oko 4000 godina od prvog groba u kojem su zajedno pronađeni čovjek i pas, lisice su možda bile naši prijatelji mnogo prije sivog vuka (današnjeg domaćeg psa).
2. Iako su klasificirane kao psi, imaju dosta zajedničkog sa mačkama
Unatoč tome što su klasificirane kao vrsta psa, lisice u mnogome više liče na mačke nego na pse. Njihove zjenice su poput mačjih zbog čega imaju izvrstan noćni vid. Mnoge lisice su izvrsni penjači, a neke čak i spavaju na drveću. Lisice čak i love na sličan način kao mačke. Uhode plijen i zatim iznenada nasrnu na njega.
Njihovo kretanje je vrlo elegantno, slično mačjem, a imaju i izuzetno osjetljive brkove koji im pomažu da održe ravnotežu (baš kao i mačkama njihovi).
1. Lisice koristite Zemljino magnetno polje
Poput navođenih projektila, lisica koristi Zemljino magnetno polje. Druge životinje, kao što su ptice, morski psi i kornjače također koriste magnetno polje za navigaciju, ali lisica je prva životinja (za koju znamo) da isto koristi i da uhvati plijen.
Prema New Scientist-u, lisica može vidjeti Zemljino magnetno polje kao “zatamnjeni krug” na svojim očima koji potamni kada je okrenuta prema sjeveru. Kada se sjena i zvuk plijena poravnaju, lisica zna tačan smjer u kojem treba brzinom navaliti na plijen.
Bonus: Arktičke lisice se počnu tresti od hladnoće tek na -70 stepeni Celzija
Arktička lisica, koji živi u najsjevernijem području hemisfere, se može nositi sa hladnoćom bolje od većine životinja na Zemlji. Njima postaje hladno tek na -70 stepeni Celzija!
Njihovo bijelo krzno ih grije i u najhladnijim danima, ali im također služi i kao odlična kamuflaža, bilo da love ili da se sakrivaju od predatora. Kako se sezone mijenjaju, tako se mijenja i njihova boja krzna. Kada se snijeg krene topiti njihove dlake postaju sivo-smeđe, kako bi se bolje uklopile sa stijenama ili zemljom iz tundre.
