Glavni razlog zbog kojeg se radi na razvoju sučelja između televizora i mozga je pomoć ljudima s fizičkim ograničenjima, poput kvadriplegije, no nije teško zamisliti i da će nekad ovo stići na obične televizore
Da bi promijenili kanal ili pojačali zvuk na Samsungovim televizorima u bliskoj budućnosti na to ćemo morati samo pomisliti. Korejski div radi na razvoju nove generacije televizora kako bi omogućili normalniju svakodnevicu za ljude s fizičkim ograničenjima, poput kvadriplegije.
Samsung i Federalni tehnološki institut u Lausannei udružili su se na ‘Projektu Ponthius’ kako bi razvili sučelje između mozga i softvera koje će omogućiti da funkcijama televizora upravljamo mislima, a ne preko daljinskog upravljača.
Znanstvenici već godinama rade na različitim uređajima koje se može kontrolirati mislima, pa čak i postoje igračke poput Mattelovog Mindflexa, no ovdje se radi o značajno sofisticiranijem sustavu. Trenutno se on sastoji od senzora koji prate moždane valove i pokrete oka kako bi prepoznao što korisnik želi napraviti. U budućnosti bi se trebao oslanjati samo na mozak, odnosno korisnici bi trebali samo pomisliti na novi kanal.
I dok bi mogli pomisliti kako će ovo doprinositi još većem izležavanju pred televizorima, razlog zbog kojeg se razvija ovakav sustav je kako bi se pomoglo ljudima s različitim razinama fizičkih ograničenja. Samsung ni ne sugerira da bi to trebao postati komercijalno dostupan proizvod. Naravno, tako nešto se ne može ni isključiti. Postane li tehnologija dovoljno jednostavna, nije teško zamisliti da će testirati i nekad u budućnosti uvesti ovakvu opciju za obične potrošače.
Prototip novog sustava još je u ranoj fazi, a testiranja u švicarskim bolnicama mogla bi krenuti sljedeće godine, prenosi Daily Mail.
Teško je predvidjeti posljedice novih tehnologija
Problem sa svim novim tehnologijama je u tome što su one eksperiment. Nitko ne provodi studije o njihovim društvenim učincima, ali se zato procjenjuje njihov ekonomski učinak. Kakav će efekt imati na društvo, klimu ili zdravlje ne zna se dok novi predmet ne uđe u uporabu. Tako tek u zadnje vrijeme govorimo o tome koliko djeca provode vremena pred ekranima i pitamo se kako to utječe na njihovo zdravlje ili na način učenja koji se promijenio zbog televizije. kazala je doc.dr.sc. Marija Brajdić Vuković iz Sekcije za istraživanje znanosti i tehnologije pri Hrvatskom sociološkom društvu.. Dodaje kako učimo drugačije preko ekrana, nego iz knjige i da je lakše spremiti informacije iz knjige u mentalne mape. Kakve su dugoročnije posljedice novih tehnologija još ne znamo, kaže. Sociolog Paško Bilić dodaje da nove tehnologije nisu pozitivne ni negativne same po sebi. Naglašava kako društvena svrha tehnologije ovisi o tome na koji se način njome upravlja i na koji se način koristi.
Treba relativizirati obećanja velikih društvenih promjena koja dolaze zbog razvoja novih tehnologija. Problem nastaje kada se relevantni i važni društveni problemi, kao što je pomoć osobama s invaliditetom, prepuštaju isključivo privatnim interesima. Europska unija u posljednjih nekoliko godina ide upravo u suprotnom smjeru i nastoji ograničiti moć najvećih globalnih tehnoloških kompanija kao što su Apple, Google i drugi. Stoga treba biti skeptičan pred velikim najavama i obećanjima za koja unaprijed ne možemo tvrditi da će biti podjednako distribuirana svim građanima. Primjeri iz prošlosti odnosa tehnologije i društva pokazuju da trebamo biti oprezni kada se predviđa direktni utjecaj tehnologije na društvo. Budućnost uvijek ovisi o razini demokratskog odlučivanja i kontrole nad tehnologijama – navodi sociolog Paško Bilić.
izvor:24SATA
