Site icon BalkaPress.com

Kada je odkrivena električna energija.

Električna energija je samo organizovana munja. – George Carlin

Bitno je reći da je električna energija oduvijek postojala i da nije izmišljena, već otkrivena i da je vrlo važan deo današnjice. Većinu stvari i uređaja koje koristimo rade na električnu energiju, odnosno struju. Međutim, zasluge za otkriće električne energije pridodaju se Benjaminu Franklinu za eksperiment sa zmajem u grmljavini.

600. godina pre Hrista, Tales iz Mileta (poznat po otkriću Talesove teoreme), zapisao je pojavu elektriciteta pri trljanju ćilibara koji znamo pod imenom statički elektricitet. Malen napredak dogodio se 1600. godine kada je britanski fizičar William Gilbert u svom delu: De Magnete, magneticique corporibus et de magno magnete tellure (O magnetu i namagnetisanim telima i o velikom magnetu Zemlje) napisao da se materije mogu naelektrisati, pa je toj pojavi dao ime elektricitet, što je grčka reč za ćilibar. Prema tome, njega smatramo ocem modernih istraživanja električne energije. Takođe je koristio pojmove električna sila, privlačnost i magnetni pol prvi put u istoriji.

1660. godine nemački naučnik Otto Von Guericke dizajnirao je grubu mašinu koja je mogla proizvoditi statički elektricitet. Pogon je funkcionisao tako da se jednom rukom okretala ručka koja je rotirala kuglu sumpora u njemu a drugom se rukom trljala ta kugla.

1675. godine irski hemičar Robert Boyle otkrio je da se elektricitet može prenositi kroz vakuum i otkrio je odbijanje i privlačenje elektriciteta.

1729. godine britanski astronom amater Stephen Gray otkrio je provođenje elektriciteta što je označilo jedan korak napred u ideji i istraživanjima električne struje.

1733. godine francuski hemičar Charles Francois Du Fay otkrio je da elektricitet ima dva tipa koje je nazvao smolasti (-) i staklasti (+). Kasnije su Benjamin Franklin i naučnik Ebenezer Kinnersley preimenovali ta dva tipa u pozitivan (+) i negativan (-) napon.

1745. njemački fizičar Georg Von Kleist prvi govori da se elektricitet može kontrolisati. Holandski fizičar, Pieter van Musschenbroek izumeo je leidensku bocu – prvi električni kondenzator. Funkcija leidenske boce je skladištenje statičkog elektriciteta i njegovo ponovno otpuštanje.

Rad sa električnom energijom postao je poznat vrlo važnim otkrićem elektromagnetne indukcije.

1747. godine britanski fizičar William Watson je ispraznio leidensku bocu uz pomoć strujnog kruga a Henry Cavendish, isto britanski fizičar, je počeo meriti električnu provodljivost različitih materijala.

1752. godine, vrlo poznati naučnik i jedan od osnivača SAD-a, Benjamin Franklin, izneo je teoriju da je elektricitet isto što i munja, pa je to i dokazao u eksperimentu sa puštanjem zmaja dok nebom sevaju munje. Njegov je rad sa strujom bio vrlo cenjen pa je odlikovan Copley medaljom i primljen u Kraljevsko naučno društvo 1753. godine.

1765. godine britanski naučnik Joseph Priestly (poznat po otkriću kiseonika) kaže da elektricitet poštuje zakon inverznih kvadrata u Njutnovom zakonu gravitacije.

1786. godine italijanski matematičar Girolamo Cardano je prvi zapisao da električne i magnetne sile nisu jedno te isto, već da je svaka pojava za sebe. Francuski fizičar Charles-Augustin de Coulomb je matematički artikulisao privlačnost naelektrisanih tela i time mnogo pridonio kvantitativnim istraživanjima.

1800. godine italijanski fizičar Alessandro Volta izumeo je prvu električnu bateriju – Voltin elektrostatički stub i uspešno je dokazao da se električna energija može kretati žicama. Primetio je da katode i anode mogu nastati hemijskim reakcijama. Razlika u električnim potencijalima podstaknuće struju da teče. Jedinica za merenje električne razlike potencijala dobila je ime u čast Alessandru Volti – volt.

1820. godine danski fizičar i hemičar Hans Christian Orsted potvrdio je vezu između magnetizma i elektriciteta, a francuski je fizičar Andre-Marie Ampere dokazao da se kružni tok električne energije ponaša kao magnet i utemeljio je elektrodinamiku (merna jedinica za jačinu električne energije nazvana je po njemu – amper).

Nakon toga je Michael Faraday, britanski fizičar i hemičar, izumeo elektromotor 1821. godine. Izum električnog motora predstavljao je korak napred u području elektromagnetizma.

Mnogi izumi su izumljeni 1879. godine. Najznačajniji izum te godine ipak je prva komercijalna elektrana u San Franciscu.

1883. godine američki izumitelj Thomas Edison je otkrio trofazni sistem prenosa električne energije (ali, zapravo ga je otkrio naš Nikola Tesla dok je radio u Edisonovoj kompaniji – Continental Edison Company).

1897. godine britanski fizičar J.J. Thomson otkrio je elektron.

1910. godine izumljen je klima uređaj, pa su 1913. godine došli frižideri, a naučnici su nastavili otkrivati i eksperimentisati sa potencijalima primene struje sve do dana današnjeg.

Možemo videti da istoriju istraživanja električne energije seže u doba pre Hrista pa sve do danas i da je dovela do modernog računarskog doba i ostaje jednim od najvažnijih delova našeg svakodnevnog života.

Izvor: geek.hr

Podeli sa prijateljima:
Exit mobile version